/IZMEĐU SKUPŠTINSKIH KLUPA I KOMŠILUKA – ŠTA GRAĐANI ZAISTA MISLE?

IZMEĐU SKUPŠTINSKIH KLUPA I KOMŠILUKA – ŠTA GRAĐANI ZAISTA MISLE?

Političari se često pozivaju na volju naroda, ali se retko postavlja pitanje koliko se glas građana zaista čuje
između dva izborna ciklusa. Dok se odluke donose u skupštinskim salama i kabinetima, svakodnevni
život građana odvija se na ulicama, u naseljima, selima i radnim mestima gde se posledice tih odluka
najdirektnije osećaju.


Za mnoge građane najvažnija politička pitanja nisu stranački sukobi i politička prepucavanja, već kvalitet
puteva, vodosnabdevanje, zdravstvena zaštita, obrazovanje, zapošljavanje i uslovi za život. Upravo zbog
toga njihovo mišljenje predstavlja važan pokazatelj stvarnih potreba lokalne zajednice.


Iako građani imaju različite političke stavove, mnogi se slažu da očekuju veću odgovornost izabranih
predstavnika, više razgovora sa narodom i konkretnije rešavanje problema koji utiču na svakodnevni
život, kao I da skupštinske odluke ne budu samo „mrtvo slovo na papiru”.


„Važno je da se odluke donose u institucijama, ali ako sve ostane samo na tim odlukama i ništa se dalje ne
preduzme, onda to nema nikakvog značaja za bilo koga od nas” tvrdi mlada Čačanka Aleksandra.


Sličnog je mišljenja i Branko Lukić, novinar Tanjuga iz Čačka koji često na terenu ima priliku da svedoči
upravo tome da li se odluke iz kabineta sprovode na terenu.


„Moje viđenje politike jeste upravo to što srećemo na terenu, pre svega se to odnosi narešavanje
infrastrukturnih i onih osnovnih životnih problema sa kojima se građani svakodnevno susreću ali se to
može ogledati i u samim posetama političkih predstavnika, nosilaca gradske, okružne, pa čak i republičke
vlasti, samim građanima i razgovor sa njima, jer se to može protumačiti i kao vid brige za svojim
građanima”, ističe Lukić.


On takođe smatra da je aktivno učešće građana jedan od ključnih uslova za razvoj demokratskog društva i
da je pored izlaska na izbore, važno da građani imaju priliku da iznose svoje predloge, kritike i
očekivanja.


„Tako bi u osnovu trebalo da bude, jer u parlamentu bilo na lokalnom, bilo na državnom nivou sede
izabranici naroda, dakle oni za koje je narod glasao, te bi odluke i pitanja koje se dovode na dnevni red bi
trebalo da prate potrebe i želje onih koji su omogućili predstavnicima da sede u parlamentu. Međutim, to
često nije slučaj, pa onda imamo i pojave koje su kod nas domaće u parlamentima svih nivoa, gde jedna
strana praktično okupira parlament nekim svojim pitanjima ili jednostavno neučešćem u samim
raspravama i donošenju odluka želi da ukoči taj parlament, da onemogući njegovo funkcionisanje i
donošenje odluka zarad neke svoje agende”, tvrdi Lukić.


Sa druge strane, odbornica u čačanskom parlamentu Violeta Marković smatra da je mišljenje naroda
važno, ali da ne mora uvek biti odlučujuće u donošenju odluka.


„Naravno da je jako bitno slušati glas naroda ali voditi grad ili državu je ozbiljan posao gde moraju nekad
i neki strateški interesi koje možda građani ne mogu da razumeju u trenutku, da budu ispoštovani, ali u
svakom slučaju neophodan je balans”, kaže Marković.
Bez obzira na politička opredeljenja, naših sagovornika sigurno je da građani najbolje znaju sa kakvim se
problemima suočavaju i šta bi želeli da se promeni. Zato je njihov glas važan pokazatelj stanja u društvu i
bitna smernica za one koji donose odluke.

Reporter